Mornar

С Википедије, слободне енциклопедије

Mornar (matelot) francuske fregate Žan Bart[1]

Mornar je vojni čin koji se koristi u mnogim mornaricama širom sveta. On se smatra mlađim regrutnim činom i, u zavisnosti od mornarice, to može biti samostalni rang ili ime koje deli nekoliko slično juniorskih činova.

U Komonveltu je to najniži rang u mornarici, dok se u Sjedinjenim Državama odnosi na tri najniža ranga Američke mornarice i Obalske straže SAD. Ekvivalent mornara je matelot[2] u zemljama francuskog govornog područja i matrose u zemljama nemačkog govornog područja.

U vojsci Srbije[уреди | уреди извор]

U Vojsci Srbije profesionalni mornar predstavlja aktivno vojno lice sa činom od razvodnika do mlađeg vodnika u Rečnoj flotili.

Činovi profesionalnih mornara u Vojsci Srbije:

Mornarski činovi
Mlađi vodnik
Desetar
Razvodnik

Australija[уреди | уреди извор]

Kraljevska australijska mornarica ima jedan mornarski čin, koji je podeljen u dve različite klase. Mornar i mornar* (izgovara se mornar zvezda), kako bi se napravila razlika između onih koji su završili obuku za zapošljavanje i onih koji su na obuci. Na mornarskom rangu nema oznaka.

Kanada[уреди | уреди извор]

Postoje 4 stepena mornara (ranije je korišten termin „pomorac”, dok nije zamenjen sa „mornar” u avgustu 2020.[3])/matelot u Kraljevskoj kanadskoj mornarici:[4][5]

Čin mornara-majstora je jedinstven jer je stvoren samo za kanadsku mornaricu. Ne sledi britansku tradiciju drugih kanadskih redova. Odgovara činu glavnog kaplara/kaplara-kuvara.

Francuska[уреди | уреди извор]

Matelot 2e classe (pomorac 2. klase), ili pomorac učenik, i matelot breveté (sposobni pomorac) činovi su Francuske mornarice. Matelot se kolokvijalno naziva „mousse”.

Estonija[уреди | уреди извор]

Madrus

Madrus je najniži rank u Estonskoj mornarici. To je ekvivalent OR-1 u NATO-u.

Nemačka[уреди | уреди извор]

Epoleta na ramenu nemačkog pomorca (matrose)

Nemački čin „mornar” (нем. Matrose) najniži je regrutovani čin Nemačke mornarice.[6] To je ekvivalent OR1 u NATO i razred A3 u pravilima o platama Saveznog ministarstva odbrane.

Grčka[уреди | уреди извор]

Oznaka grčkog običnog pomorca (ναύτης)

U Helenskoj mornarici postoji jedan stepen pomoraca.

Indonezija[уреди | уреди извор]

U Indonežanskoj mornarici ovaj čin se naziva „kelasi”. Postoje tri nivoa ovog ranga, a to su: „mornar regrut” (kelasi dua), „mornar učenik” (kelasi satu) i „mornar” (kelasi kepala). Ovaj sistem ocenjivanja stoga odražava onaj koji se koristi u Američkoj mornarici.

Italija[уреди | уреди извор]

Italijanski čin „mornara” (итал. comune di seconda classe) najniži je regrutovani čin Italijanske mornarice i ekvivalentan je u NATO terminologiji sa OR1.

Japan[уреди | уреди извор]

Pogledajte vojne činove i oznake Japanskih snaga samoodbrane.

Rusija[уреди | уреди извор]

Epoleta ruskog mornara (matros)

Znatan deo ruskog vojnog rečnika je uvezen, zajedno sa vojnim savetnicima, iz Nemačke u 16. i 17. veku. Ruska reč za „pomorac” ili „mornar” (rus. матрос; matros) pozajmljena je iz nemačkog „matrose”. U carskoj Rusiji najmlađi pomorski čin bio je „mornar 2. klase” (матрос 2-й статьи; matros drugog ranga). Estonija (est. mаdrus) i Letonija (let. mаtrozis) koriste usko povezane pozajmljenice.

Revolucija 1917. dovela je do izraza „ljudi crvene flote” (краснофлотец) sve do 1943. godine, kada je sovjetska mornarica ponovo uvela termin „pomorac” (матрос; matros), zajedno sa bedževima ranga. Ruska Federacija je taj termin nasledila 1991. godine, kao i nekoliko drugih bivših sovjetskih republika, uključujući Ukrajinu, Azerbejdžan i Belorusiju. Bugarska koristi istu reč i istu ćiriličnu ortografiju.

Ujedinjeno Kraljevstvo[уреди | уреди извор]

U Kraljevskoj mornarici čin je podeljen na dva odeljenja: AB1 i AB2. Rejting AB2 se koristi za one koji još nisu popunili svoju profesionalnu radnu obuku. Stepen običnog pomorca je napušten.

Sjedinjene Države[уреди | уреди извор]

E-3 insignia
Građevinarska
varijacija

E-3 insignia (fireman)
Vatrogasna
varijacija

E-3 insignia (airman)
Vazdhoplovna
varijacija

E-3 insignia
Pomorska
oznaka

Mornar Američke mornarice na radu nabrodu USS Nimic

Mornar je treći rangirani odozdo u Američkoj mornarici i Obalskoj straži SAD, svrstavajući se iznad mornarskog učenika i ispod nižeg oficira treće klase. Ovaj pomorski čin ranije se nazivao „mornar prve klase”. Ovaj čin se koristi i u Korpusu mornaričkih pomorskih kadeta Sjedinjenih Država, uniformisanom omladinskom programu pomorske tematike pod sponzorstvom Mornaričke lige Sjedinjenih Država.

Stvarni čin i oznaka za E-3 variraju u zavisnosti od radnog mesta na koje će član konačno biti dodeljen.

  • Oni u grupama generalne palube, tehničke, oružničke i administrativne službe (sa izuzetkom pripadnika vazduhoplovne administracije) nazivaju se „mornarima” i predstavljaju najveću grupu osoblja Mornarice i Obalske straže u platnim razredima E-3 i nižim. Na svojim plavim uniformama (USN i USCG) nose bele pruge, a na belim uniformama (samo USN) tamnoplave (crne) pruge.
  • Oni iz medicinske grupe sada se nazivaju „bolničari”. Oktobra 2005. status USN zubnog tehničara (DT) je spojen je sa statusom bolničkog korpusa (HM), eliminišući titulu „zubar” za E-3 i niže. Oni koji su nekada imali čin „stomatologa” postali su „bolničari”. Na plavim uniformama nose bele pruge, a na belim uniformama tamnoplave pruge. Po završetku „A” škole, oni nose kaducej iste boje kao i pruge na uniformama. Na svojim borbenim uniformama, bolničar nosi njihov kaducej na levom jezičku svoje kragne. Ovaj rejting je ranije nazivan farmaceutom (PHM), a HM-ovi se u mornaričkoj službi kolokvijalno nazivaju „corpsman”. Bolničari postoje samo u Američkoj mornarici; njihov ekvivalent u američkoj Obalskoj straži je tehničar za zdravstvene usluge (HS), što potiče od pomoraca iz administrativne i naučne grupe te službe.
  • Oni iz brodske inženjerske i trupne grupe, koja se sastoji od konvencionalnih (USN + USCG) i nuklearnih (samo USN) elektrana i pogona, kao i područja održavanja trupa, nazivaju se „vatrogasci”. Oni nose crvene pruge na plavim uniformama USN i USCG, a u slučaju mornarice bele uniforme.
  • Oni u vazduhoplovnoj grupi mornarice i obalske straže nazivaju se „vazduhoplovcima”, a zelene pruge nose na plavim uniformama (USN + USCG) i belim uniformama (samo USN).
  • Uposleno osoblje u građevinskoj grupi, koja prvenstveno popunjava građevinske bataljone Američke mornarice (i.e. morske pčele), nazivaju se „građevinarima” i nose svetloplave pruge na plavoj i na beloj uniformi. Građevinari su jedinstveni za američku mornaricu; ne postoji ekvivalent američke Obalske straže.

Venecuela[уреди | уреди извор]

Venecuelanske oznake

Čin mornara koriste Nacionalne bolivarske oružane snage Venecuele.[7][8][9]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Jean Bart (D 615)”. Marine Nationale (на језику: француски). www.defense.gouv.fr. 10. 3. 2014. Приступљено 24. 10. 2014. 
  2. ^ „U.S. Navy Enlisted Military Ranks | USN”. Usamilitarybenefits.com. Приступљено 2013-10-02. 
  3. ^ Royal Canadian Navy to replace term 'seaman' with gender-neutral 'sailor'
  4. ^ Douglas, W. A. B. and Michael Whitby. A Blue Water Navy: The Official Operational History of the Royal Canadian Navy in the Second World War, 1943–1945.
  5. ^ German, Tony. The sea is at our gates: the history of the Canadian navy (McClelland & Stewart, 1990)
  6. ^ Brockhaus. „Matrose”. The Encyclopaedia in 24 volumes (1796–2001). 14: 3-7653-3674-2. стр. 337. 
  7. ^ „Guardia Nacional Bolivariana – Primera Mujer Capitan de Nave Cessna 206 de la GNB.”. Архивирано из оригинала 24. 12. 2014. г. Приступљено 24. 12. 2014. 
  8. ^ „Archived copy”. Архивирано из оригинала 19. 9. 2012. г. Приступљено 24. 7. 2012. 
  9. ^ „Confieren grado de generala de brigada del ejercito bolivariano a Manuela Sáenz – Últimas Noticias”. Архивирано из оригинала 24. 12. 2014. г. Приступљено 24. 12. 2014. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Cowper, Thomas J. (септембар 2000). „The Myth of the "Military Model" of Leadership in Law Enforcement” (PDF). Police Quarterly. 3 (3): 228—246. CiteSeerX 10.1.1.184.9816Слободан приступ. doi:10.1177/1098611100003003001. Архивирано из оригинала (PDF) 12. 5. 2013. г. Приступљено 15. 1. 2013. 
  • Zickel, Raymond E.; Iwaskiw, Walter R., ур. (1994). Albania: A Country Study (2nd изд.). Washington, D.C.: Federal Research Division, Library of Congress. ISBN 0-8444-0792-5. OCLC 29360048. Јавно власништво Овај чланак користи текст рада који је у јавном власништву. 
  • unknown; translated by Urgunge Onon; revised by Sue Bradbury (1993). „Chapter Nine: Chinggis Khan's military and civil administration”. Chinggis Khan: The Golden History of the Mongols (hardback). London: The Folio Society. стр. 116. „Within the units of a thousand men he [Chinggis Khan] appointed commanders over groups of a hundred, and within those over groups of ten. The main units he made part of larger contingents of ten thousand, appointing commanders to rule over them. 
  • Warry, John Gibson (1980). Warfare in the classical world: an illustrated encyclopedia of weapons, warriors, and warfare in the ancient civilisations of Greece and Rome. New York, St. Martin's Press.
  • Armstrong, John Griffith. The Halifax Explosion and the Royal Canadian Navy: Inquiry and Intrigue (Vol. 1. UBC Press, 2002)
  • Auchterlonie, Lieutenant Commander JR Bob. "Meeting the Challenge: The Canadian Navy in the New Strategic Environment." (Toronto: Canadian Forces College Command and Staff Course Masters Thesis Paper, 2004). online
  • Douglas, W. A. B. and Michael Whitby. A Blue Water Navy: The Official Operational History of the Royal Canadian Navy in the Second World War, 1943–1945.
  • German, Tony. The sea is at our gates: the history of the Canadian navy (McClelland & Stewart, 1990)
  • Gimblett, Richard H., and Michael L. Hadley, eds. Citizen Sailors: Chronicles of Canada's Naval Reserve, 1910–2010 (Dundurn, 2010)
  • Hadley, Michael L (1996), A nation's navy: in quest of Canadian naval identity, McGill-Queen's University Press, ISBN 0-7735-1506-2 
  • Huebert, Rob. "Submarines, Oil Tankers, and Icebreakers: Trying to Understand Canadian Arctic Sovereignty and Security." International Journal 66 (2010): 809.
  • Milner, Marc (2010), Canada's Navy: The First Century, University of Toronto Press, ISBN 9780802096043 
  • Milner, Marc. North Atlantic run: the Royal Canadian Navy and the battle for the convoys (University of Toronto Press, 1985)
  • Morton, Desmond. A military history of Canada (Random House LLC, 2007)
  • Parker, Mike. Running the Gauntlet: An Oral History of Canadian Merchant Seamen in World War II (Nimbus, 1994)
  • Pritchard, James. A Bridge of Ships: Canadian Shipbuilding During the Second World War (McGill-Queen's Press-MQUP, 2011)
  • Rawling, William. "The Challenge of Modernization: The Royal Canadian Navy and Antisubmarine Weapons, 1944–1945." Journal of Military History 63 (1999): 355–378. in JSTOR
  • Schull, Joseph. Lointoins navires: compte rendu official des operations de la Marine canadienne au cours de la seconde Grande Guerre. Ottawa, Ont.: E. Cloutier, 1953. N.B.: "Publié d'ordre du ministre de la Défense nationale."
  • Tracy, Nicholas. Two-Edged Sword: The Navy as an Instrument of Canadian Foreign Policy (McGill-Queen's Press-MQUP, 2012)

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]